“Dok ne nadođe mleko, koristite dohranu.”
Da mi je dinar za svaki put kad su mi mame rekle da im je ovo savetovano prvih dana po porođaju (ili čak prvih sati).
Ovaj savet, ne samo što je pogrešno utemeljen na ideji da mama nema mleka danima ili bar satima, može opasno da opstruiše samo uspostavljanje laktacije, pa i dojenje na duže staze.
Naime, u čemu je štos?
Pre svega, potrebno je podsetiti se činjenica iz fiziologije trudnoće i laktacije – a to je da mleko, pod uticajem hormona, pre svega prolaktina, počinje da se stavra početkom drugog tromesečja trudnoće. I u nastavku.
Samim tim, ono je prisutno i u momentu samo porođaja, kao i u satima koji slede.
Ono se najčešće ne može (lako) istisnuti jer mu je konzistencija gusta, pomalo lepljiva. Ali je tu, u potpuno dovoljnim i optimalnim količinama za naše novorođenče.
Ono što se po pravilu podrazumeva da je mleko konačno nadošlo je samo smena iz kolostruma u prelazno mleko.
Veličina želuca bebe je izuzetno mala i menja se kako prolaze dani. Tome se i količina mleka koje mama stvara istovremeno prilagođava (ukoliko dojimo na zahtev).
Samo stvaranje mleka ide po principima ponude i potražnje – odnosno, telo stvara tačno onoliko mleka koliko beba (sisanjem) daje signal da treba da se stvara.
Tu negde možemo i da izvučemo jednakost da što je beba češće na dojci, stvaraće se i više mleka.
Šta se desi kad bebi damo dohranu (ili vodu, sok, bilo šta drugo)?
Zamislimo da je bebin želudac lopta i neka ta lopta za potrebe ovo objašnjenja može da primi 50ml tečnosti. Ako bebi damo 30ml, beba će sisanjem da “dopuni” sa još 20ml.
Kako to naše telo tumači? Pa ono ne zna da su bebine potrebe 50ml, ono stvara spram signala, a signali kažu 20ml.
Prvi dana, a najznačajnije u periodu prva 3,4 dana, čestim stimulacijama činimo da dođe do visokog skoka hormona prolaktina. Davanjem mlečne formule, ometamo to i nivo prolaktina često ostane na tzv. suboptimalnim nivoima, te vremenom dođe do opadanja stvaranja potrebne količine mleka.
Dojenjem na zahtev i isključivo, naše telo prati bebine potrebe i proizvodnju prilagođava istome.
Stoga, verujte svom telu da zna šta (treba da) radi. Vaše je samo da osigurate da beba na pravilan način sisa i da pratite bebine signale.